mandolína

im. ž. G mandolínē; mn. N mandolíne, G mandolínā glazb. žičano glazbalo kruškasta oblika s četirima parovima žica

mandolìnist

im. m. G mandolìnista, V mandolìnistu; mn. N mandolìnisti, G mandolìnīstā glazbenik koji svira mandolinu

mandolìnistica

im. ž. G mandolìnisticē; mn. N mandolìnistice, G mandolìnistīcā glazbenica koja svira mandolinu

mandolìnističin

prid. G mandolìnističina; ž. mandolìnističina, s. mandolìnističino koji pripada mandolinistici

mȁndula

im. ž. G mȁndulē; mn. N mȁndule, G mȁndūlā v. krajnik

manèkēn

im. m. G manekéna, V mȁnekēne; mn. N manekéni, G manekénā osoba koja u reklamne svrhe pokazuje novu odjeću

manèkēnka

im. ž. G manèkēnkē, DL manèkēnki; mn. N manèkēnke, G manèkēnkā/manèkēnkī žena koja u reklamne svrhe pokazuje novu odjeću

manèkēnskī

prid. G manèkēnskōg(a); ž. manèkēnskā, s. manèkēnskō koji se odnosi na manekene i manekenstvo

manekènstvo

im. s. G manekènstva djelatnost kojom se bave manekeni

manevrírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. manèvrīrām, 3. l. mn. manevrírajū, imp. manèvrīrāj, aor. manevrírah, imperf. manèvrīrāh, prid. r. manevrírao vješto upravljati vozilom ili plovilom

màngān

im. m. G mangána kem. kemijski element (Mn), u prirodi se samostalno pojavljuje samo u meteoritima, sivobijela tvrda kovina potrebna za život biljaka i životinja

mangánov

prid. G mangánova; ž. mangánova, s. mangánovo kem. 1. koji pripada manganu [~ atom] 2. koji sadržava mangan [~ dioksid]

mȁngo

im. m. G mȁnga; mn. m. s. N mȁngi/mȁnga, G mȃngā bot. jestiv žut ili crvenkast sočan plod mangovca

mȁngovac

im. m. G mȁngōvca; mn. N mȁngōvci, G mȁngovācā bot. vazdazelena tropska biljka jestivih plodova i malih bijelih cvjetova koja raste u Aziji, Africi i Americi

màngrova

im. ž. G màngrovē; mn. N màngrove, G mȁngrōvā bot. biljka iz skupine drvenastih močvarnih biljaka s brojnim vanjskim i zračnim korijenima, uspijeva na obalama tropskoga pojasa

màngup

im. m. G màngupa; mn. N màngupi, G mȁngūpā vragolast dječak ili mladić; sin. deran, vragolan

mànija

im. ž. G mànijē; mn. N mànije, G mȁnījā 1. med. psihičko stanje naglašene opsjednutosti čime, psihoza kod koje dolazi do poremećaja raspoloženja, osjećanja sreće i uzbuđenosti te do poremećaja motorike 2. pren. opsjednutost ili zaluđenost čime

mȁnijāčkī

prid. G mȁnijāčkōg(a); ž. mȁnijāčkā, s. mȁnijāčkō koji se odnosi na manijake

mȁnijāk

im. m. G mȁnijāka, V mȁnijāče; mn. N mȁnijāci, G mȁnijākā 1. med. psihički bolesnik koji pati od manije 2. pren. čovjek poremećena nasilničkoga ponašanja

maniòka

im. ž. G maniòkē, DL maniòki bot. tropska gomoljasta grmolika biljka iz čijega se gomolja dobiva hranjivi škrob

manipùlātor

im. m. G manipùlātora, V manipùlātore; mn. N manipùlātori, G manipùlātōrā osoba koja kime ili čime manipulira

manipùlātorica

im. ž. G manipùlātoricē; mn. N manipùlātorice, G manipùlātorīcā žena koja kime ili čime manipulira

manipùlātoričin

prid. G manipùlātoričina; ž. manipùlātoričina, s. manipùlātoričino koji pripada manipulatorici

manipulírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. manipùlīrām, 3. l. mn. manipulírajū, imp. manipùlīrāj, aor. manipulírah, imperf. manipùlīrāh, prid. r. manipulírao 1. stručno upravljati, rukovati, raspolagati čime 2. pren. upravljati čijim postupcima, postizati da tko radi ono što odgovara onomu koji upravlja

mànometar

im. m. G mànometra, I mànometrom; mn. N mànometri, G mànometārā tehn. instrument za mjerenje tlaka

màntija

im. ž. G màntijē duga svećenička haljina

manufaktúra

im. ž. G manufaktúrē; mn. N manufaktúre, G manufaktúrā radionica u kojoj se rad obavlja uglavnom ručno, a podijeljen je tako da svaki radnik radi u jednome dijelu proizvodnoga procesa

mánjak

im. m. G mánjka; mn. N mánjci, G mȃnjākā gosp. 1. ono što manjka ili čega nedostaje; sin. (deficit) 2. ono što nedostaje ili čega nema [~ dobre volje; ~ hrane; ~ novca]; sin. nedostatak; ant. višak

mȁnjē

pril. mat. znak (-) koji označuje oduzimanje; sin. (minus); ant. (plus), više

manjìna

im. ž. G manjìnē; mn. N manjìne, G manjínā manji dio koje cjeline [~ razreda]; ant. većina  nacionalna ~ skupina ljudi jedne narodnosti koja živi među pripadnicima drugoga mnogobrojnijeg naroda u istoj državi

mànjkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. mànjkā, 3. l. mn. mànjkajū, aor. 3. l. jd. mȁnjkā, imperf. 3. l. jd. mànjkāše, prid. r. mànjkao nemati dosta čega, oskudijevati u čemu [Manjka mi novca.]; sin. nedostajati; ant. dostajati

mànjkav

prid. G mànjkava; odr. mànjkavī, G mànjkavōg(a); ž. mànjkava, s. mànjkavo; komp. manjkàvijī koji nije onakav kakav bi trebao biti, koji ima nedostataka [manjkavo rješenje]

mànjkavōst

im. ž. G mànjkavosti, I mànjkavošću/mànjkavosti svojstvo onoga što je manjkavo

mȁpa

im. ž. G mȁ; mn. N mȁpe, G mȃ 1. korice za papire i crteže ili zbirka crteža [~ za likovni odgoj] 2. inform. a. apstraktni objekt koji može sadržavati mnoge istovrsne dokumente b. v. imenik 3.  zemljovid

màrama

im. ž. G màramē; mn. N màrame, G mȁrāmā v. rubac

màramica

im. ž. G màramicē; mn. N màramice, G màramīcā um. v. rupčić

mȁratōn

im. m. G mȁratōna; mn. N mȁratōni, G mȁratōnā sp. atletska olimpijska disciplina, trčanje na 42195 m

maratónac

im. m. G maratónca, V mȁratōnče; mn. N maratónci, G maràtōnācā čovjek koji se bavi maratonom

maratónčev

prid. G maratónčeva; ž. maratónčeva, s. maratónčevo koji pripada maratoncu

maràtōnka

im. ž. G maràtōnkē, DL maràtōnki; mn. N maràtōnke, G maràtōnkā/maràtōnkī žena koja se bavi maratonom

mȁratōnskī

prid. G mȁratōnskōg(a); ž. mȁratōnskā, s. mȁratōnskō 1. koji se odnosi na maraton [maratonska staza] 2. pren. koji traje veoma dugo [~ sastanak]

marcìpān

im. m. G marcipána; mn. N marcipáni, G marcipánā smjesa od badema i šećera

marèlica

im. ž. G marèlicē; mn. N marèlice, G marèlīcā bot. 1. bjelogorična voćka s okruglastim žutonarančastim plodovima 2. okruglast mesnat jestiv žutonarančast plod istoimene voćke s velikom glatkom košticom [džem od marelica]

margàreta

im. ž. G margàretē; mn. N margàrete, G margàrētā v. ivančica

margàrīn

im. m. G margarína; mn. N margaríni, G margarínā namaz od biljnih ulja s dodatkom emulgatora, vitamina A i D te obranoga mlijeka

margína

im. ž. G margínē; mn. N margíne, G margínā 1. dio rubne površine papira ili stranice knjige između teksta i ruba papira, bjelina oko teksta 2. pren. ono što je uz rub čega, izvan središta pažnje ili zbivanja [~ događaja; ~ društva]

marihuàna

im. ž. G marihuànē 1. v. indijska konoplja pod konoplja 2. farm. lakša droga koja se dobiva od osušenih cvjetnih vršaka indijske konoplje; sin. trava razg.

marìjānskī

prid. G marìjānskōg(a); ž. marìjānskā, s. marìjānskō koji se odnosi na Mariju, Isusovu majku [marijanska poezija]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga